Godinu dana Alkemije

promišljanja

Prošla je godina dana otkako sam otvorio Alkemiju pera.

Sve to još mi djeluje pomalo nestvarno.

Zar sam stvarno otvorio obrt?

Brojke govore da jesam – 48 održanih radionica!


Ostvario sam želju: Viteza od Srca pričao sam i vrtićancima, i osnovnoškolcima, i odraslima, pa čak i umirovljenicima. Još koji tjedan – i doći će na red i srednjoškolci.

Nisu sve radionice bile posvećene Vitezu.
Samim otvaranjem obrta otvorila su se i nova vrata: imao sam čast biti pripovjedačka podrška Ljiljani Ban na promociji časopisa Alternativni MOD-DOM. Ne samo da je to bilo odlično iskustvo, već smo radionice vodili i izvan granica – u Srbiji i BiH – i pritom se odlično zabavili te upoznali sjajne ljude iz područja socijalne skrbi (šifra za one koji su bili: baloni i Mago)

Otvoren sam za sve što donosi nova godina.
Za nova iskustva, nova mjesta i nove ljude.

Uz sudjelovanje na 3. Festivalu društenih igara jako me veseli: 

Međunarodna konferencija za učitelje razredne nastave,
obrazovne stručnjake i znanstvenike u primarnom  ​obrazovanju.


Predobro.

AlkemijaPeraHR-002-1600

Život je misterija

with No Comment promišljanja

Svatko o tome može imati viziju, ideju, misao, ali to sve ostaju puste tlapnje oko kojih se možemo natezati u nedogled, pokušavajući jedan drugoga uhvatiti na kovitlac pruge vlastitih misli, i osjećati uspjeh, jer smo, u vlastitoj nesigurnosti, uspjeli još jednu dušu prikloniti našem viđenju stvari.

Umjesto mlačenja prazne slame (koju dapače jako volim) pitam se: Što poduzimam sa svojim životom? U što ulažem svoje vrijeme? Čime hranim svoje misli? Što radim? Što promišljam? Kakve odnose imam sa sobom, bližnjima i svijetom? Jesam li zadovoljan? Što mogu bolje napraviti?

Život je misterija. Možda ćemo saznati nešto više o tome na kraju životnog puta. Možda ne.  Kakva god bila zadnja spoznaja, možemo se barem složiti da ovu priliku koju imamo, iskoristimo najbolje što možemo.

I zato, neka stranice našeg života pokažu, hoćemo li biti junaci naše priče ili ćemo tu čast prepustiti nekome drugome. 

AlkemijaPeraHR-001-1600

Divna je ta ljudskost

with No Comment promišljanja
Usred zvizdana u Jaski, ugledam čovjeka na podu.
 
Istog trena, poput uvježbane specijalne postrojbe zaustavljaju se tri auta iz kojih iskoce ljudi i krenu prema djedici na podu. Podignu ga, dodaju mu stap, vrecicu iz ducana, ponude prijevoz do doma.
 
Sve je bilo brizno, uskladjeno, usmjereno na pomoc. Djedica je dosao k sebi, odvezli ga doma a ostali nastavili svojim putem.
 
I kako kaže prijateljica Lilly:
“Toliko smo navikli na bezobzirnost da nam ljudskost predstavlja iznenađenje. A divna je ta ljudskost! Ispuni sve: i one koji pomažu i one kojima se pomaže i oni koji ju imaju priliku vidjeti.”
 
Živjele ljudskost!
 
demo-attachment-1163-architect-colleagues-working-in-office-HMYR4KD-1

Od njih tri ne znam koju bi

with No Comment promišljanja
S jednom očijukam neko vrijeme, čak smo se i našli ovog ljeta ali… Kasnije sam se obećavao, ali nikako naći vremena.
 
S drugom sam imao dvije burne jednodnevne epizode. Zahvalan sam joj, samo kao da nešto nedostaje.
 
Treća… eh treća… za nju su mi i platili. Odradio sam posao, nekolicina je imala prilike tome svjedočiti.
 
I tako, od ove tri, ne znam koju bi.
 
Koju bi vi odabrali?
 
Prva priča je Kralj svih pijetlova. U mislima sam još kao mladac vidio maleno pile koje proviruje iza ograde i želi, ne samo istražiti svijet izvan farme, nego i naučiti letjeti.
 
Vitez od Srca je druga priča. Osmislio je u Gradskoj knjižnici Karlovac, na inicijativu djece koja su željela čuti priču o djevojčici, vitezu i zmaju. Zapisao sam je unutar par sati na engleskom jeziku (na Novom Zelandu). Prijevod na hrvatski nije bio lagan (trebalo je proći 5-6 godina) i najvjerojatnije se ne bi niti dogodio da nije bilo Ana Lovrenčić. Hvala Ana.
 
Klik ni makac je treća priča. To je igra koja se u originalu zvala Čik-čik, igra zaleđivanja drugih osoba s nevidljivim uređajem, koju sam igrao s najdražom nećakinjom i najdražim nećakom, kasnije sinom, te pretočio u rukopis sufinanciran od strane Ministarstva kulture.
 
I tako, od njih tri, ne znam koju bi pretočio u tiskano izdanje. Da, i za napaćeni hrvatski narod planiram imati ukoričene knjige.
 
Samo, prvo mi je odabrati priču.
 
Hm, a što sa ostalim pričama: Zvjezdani Pas,, Avanture toaletnog papira, Dječak koji je volio brodove, Potok koji je prestao teći, Mačak Crnodlaki, Bestseler snova, Sretno stablo…
 
Bilo je lakše kada je bila samo trilema 😊.
demo-attachment-471-picture-of-modern-office-desk-with-devices-HC7V5G8

Dan bez mobitela

with No Comment promišljanja
Ljudi su iracionalna bića, jer od kuda bi mi inače mogla pasti na pamet ideja jedan dan u tjednu ne koristiti mobitel, laptop i tv (kao što radim nedjeljom).
 
Uglavnom, takvim nedjeljama nikada kraja.
 
Evo, npr. ove sam pročitao knjigu, naslikao sliku, prošetao psa, uokvirio sliku, slagao drva, objesio sliku na zid, brao medvjeđi luk i započeo čitati novu knjigu. Dok sam radio pesto od medvjeđeg luka čak sam razgovarao sa sinom. Jedva sam ga i prepoznao, pa kad je prije navršio 15 godina?!
 
Zatim sam iznova preslagivao drva, skinuo sliku, zakitao rupu i prefarbao zid, pri čemu sam razbio teglicu od pesta. Otišao sam u šumu, nabrao medvjeđi luk i napravio pesto. Opet sam htio prošetati psa ali ovom se nije dalo.
Htjedoh presložiti drva, ali iza kuće je pao mrkli mrak, pa sam krenuo usisavati, ali moji su preklinjali da je kasno i neka idem spavati.
 
Ali, kako zaspati kada ne znam što se dogodilo Svijetu taj dan?
 
Možda sam propustio baš onu reklamu koja mi donosi sretniji život ili propustio neku novu seriju? Na kraju, kako ću znati što je kolega s faksa jeo za ručak, i je li najbolja prijateljica iz osnovne uspjela skupiti par lajkova više od dan prije.
 
Imam toliko toga za nadoknaditi, a nemam ideju koliko je sati, jer sat postoji jedino u digitalnom obliku. No, kako kaže ona stara poslovica: „I to će proći“, tako će, srećom, i ovoj besanoj noći bez interneta doći kraj.
 
PS Ovo je pisano na staromodan način-olovkom po papiru, u gluho doba noći dok je mjesec zalazio za drugu smreku u nizu.
 
PTSP Prepisano u civilizirani, digitalni oblik, nakon primanja cjelodnevne infuzije podataka putem wi-fi-a i web preglednika.
demo-attachment-489-female-office-staff-are-summarizing-the-number-in-6NXGYBK

Postajem pisac

with No Comment promišljanjaUncategorized
Na žalost nisam u stanju voditi dvostruku karijeru. U nogometu sam postigao odlične rezultate, zaradio puno love i klub promovirao u višu ligu, ali tužna srca shvatio sam kako mi pažnja može biti usmjerena samo na jedno. Dakle, postajem pisac, zbogom nogometna karijero.
 
Shodno navedenom, deinstalirao sam Fifu na mobitelu.
I budim se u novi dan, oran i svjež, spreman za novi roman ili pjesmu. Ali, nešto je kišan dan.
 
Samo što ne krenem, palim youtube. Nekako se poredali zanimljivi filmići.
 
Dosta!
 
Evo, krećem pisati ali nek’ odigram prvo koju partiju šaha.
 
Kad je prije pao mrak?
 
Nema veze, večer je ionako dobro vrijeme za pisanje.
 
Nakon pogledane 3 serije i 1 filma na Netflixu ipak sam preumoran za pisanje.
 
Evo, sutra ću.
 
Sada se barem više ne bavim nogometom pa imam više vremena.