Usred zvizdana u Jaski, ugledam čovjeka na podu.
Istog trena, poput uvježbane specijalne postrojbe zaustavljaju se tri auta iz kojih iskoce ljudi i krenu prema djedici na podu. Podignu ga, dodaju mu stap, vrecicu iz ducana, ponude prijevoz do doma.
Sve je bilo brizno, uskladjeno, usmjereno na pomoc. Djedica je dosao k sebi, odvezli ga doma a ostali nastavili svojim putem.
I kako kaže prijateljica Lilly:
“Toliko smo navikli na bezobzirnost da nam ljudskost predstavlja iznenađenje. A divna je ta ljudskost! Ispuni sve: i one koji pomažu i one kojima se pomaže i oni koji ju imaju priliku vidjeti.”
Živjele ljudskost!