S jednom očijukam neko vrijeme, čak smo se i našli ovog ljeta ali… Kasnije sam se obećavao, ali nikako naći vremena.
S drugom sam imao dvije burne jednodnevne epizode. Zahvalan sam joj, samo kao da nešto nedostaje.
Treća… eh treća… za nju su mi i platili. Odradio sam posao, nekolicina je imala prilike tome svjedočiti.
I tako, od ove tri, ne znam koju bi.
Koju bi vi odabrali?
Prva priča je Kralj svih pijetlova. U mislima sam još kao mladac vidio maleno pile koje proviruje iza ograde i želi, ne samo istražiti svijet izvan farme, nego i naučiti letjeti.
Vitez od Srca je druga priča. Osmislio je u Gradskoj knjižnici Karlovac, na inicijativu djece koja su željela čuti priču o djevojčici, vitezu i zmaju. Zapisao sam je unutar par sati na engleskom jeziku (na Novom Zelandu). Prijevod na hrvatski nije bio lagan (trebalo je proći 5-6 godina) i najvjerojatnije se ne bi niti dogodio da nije bilo Ana Lovrenčić. Hvala Ana.
Klik ni makac je treća priča. To je igra koja se u originalu zvala Čik-čik, igra zaleđivanja drugih osoba s nevidljivim uređajem, koju sam igrao s najdražom nećakinjom i najdražim nećakom, kasnije sinom, te pretočio u rukopis sufinanciran od strane Ministarstva kulture.
I tako, od njih tri, ne znam koju bi pretočio u tiskano izdanje. Da, i za napaćeni hrvatski narod planiram imati ukoričene knjige.
Samo, prvo mi je odabrati priču.
Hm, a što sa ostalim pričama: Zvjezdani Pas,, Avanture toaletnog papira, Dječak koji je volio brodove, Potok koji je prestao teći, Mačak Crnodlaki, Bestseler snova, Sretno stablo…
Bilo je lakše kada je bila samo trilema
.

Leave a Comment