Vitez u Jaski

Mjesec hrvatske knjige 2024.

Narodna knjižnica i čitaonica Jastrebarsko,
31.10.2024.

Jako sam se iznenadio vidjevši desetak mališana zadubljenih u knjige, kako strpljivo čekaju početak radionice.

Budite bez brige, savladali smo i ovog zmaja, mada smo mu po prvi puta, usred pričaonice, nešto krenuli i crtati kako bi ga oraspoložili.

Smjeha i zabave nije nedostajalo, a na kraju smo izgradili grad još ljepšim i boljim nego što je bio.

Hvala djeci na sudjelovanju! Bili ste odlični!!!

Hvala i Narodnoj knjižnici i čitaonici Jastrebarsko na organizaciji i poticanju mališana na kvalitetno boravljenje vremena u knjižnici.

Evo, što su i sami napisali na svojim stranicama:

Vitez od Srca oduševio okupljene mališane

 

Dječji vrtić Medveščak- Suncokreti

Mjesec hrvatske knjige 2024.

🌞✨ Mjesec hrvatske knjige i pripovijedanja se nastavlja.  

Dječji vrtić Medveščak, skupina Suncokreti, udružili su se s mališanima iz Centra za djecu u Nazorovoj. 🧒👧

Uživali smo u druženju; priči, glumi, smijehu.

Veliko hvala KGZ Augusta Cesarca na pozivu, organizaciji i višegodišnjoj odličnoj suradnji 🙂 

Sljedeća pripovjedna postaja je Velika Gorica.

Slike: KGZ – Knjižnica Augusta Cesarca 

Narodna knjižnica Babina Greda

with No Comment Mjesec hrvatske knjige 2024.

Jupi-je, pozvali su me u Babinu Gredu!!!

Srce mi je poskočilo od uzbuženja radi poziva kojeg sam objeručke prihvatio 🙂

Narodna knjižnica Babina Greda ima nove prozore i hrpu prašine, pa smo se održali druženje u OŠ “Mijat Stojanović”.

Kada sam ušao u razred susreo sam se s znatiželjnim pogledima, svve dok jedan momčić nije istupio i pitao: 

  • Jeste vi glumac? – 
  • Naravno da jesam – odgovorio sam kao iz topa – ponekad glumim tatu, muža, brata, nećaka, strica, prijatelja… A kad me ulovi inspiracija onda se pretvorim u pisca i pripovjedača.  

Ubrzo je cijeli razred postao glumačka družina. Zajedno smo pripovijedali o vitezu i zmaju.

Hvala na druženju!

Slike i video: Narodna knjižnica Babina Greda

Knjižnica “Nikola Zrinski” Čakovec

with No Comment Mjesec hrvatske knjige 2024.
🌟 Jučer sam proveo odličan dan u Knjižnici “Nikola Zrinski” Čakovec, a danas putujem prema Vinkovcima za sutrašnju radionicu u Narodnoj Knjižnici Babina Greda! 📚✨
 
Radionica “Vitez od srca” svaki put je ista, a ujedno i drugačija! 🐉👑 Priča počinje kraljevom potragom za junakom koji će savladati strašnog zmaja.
 
Jučer su djeca po prvi put odlučila pobijediti zmaja smijehom! 😄
 
Hvala učenicima 2. A razreda III. osnovne škole Čakovec, bili ste super a smijeha sigurno nije nedostajalo!
 
Veselim se sutrašnjem susretu i novim idejama 💖
 
Kako se vi borite protiv zmajeva?

Slike: Knjižnica “Nikola Zrinski” Čakovec

Školoogija

with No Comment školoogijaUncategorized
Uspješno, već treću godinu za redom, ne uspijevam napisati „Školoogiju“. Uzalud mi zapisane natuknice i različiti tekstovi, ali slova se sudaraju, rečenice ne surađuju, a smisao nikako da svrati. Nema glave ni repa.
 
Evo, čak i ovaj tekst pišem na jedvite jade. Kao da tri vreće krumpira nosim uz brdo.
No, zrno po zrno pogača, slovo po slovo istrošena kemijska.
 
Krećem.
 
Školoogija_01
Svaka čast učenicama , nastavnicima, roditeljima, koji mirno i veselo plove kroz obrazovni sustav. Ove riječi pisane su za one druge.
 
Ni kriv ni dužan, morao sam ići u školu. Kuhinjski stol gledao je točno u školu, zbog čega sam većinom jeo u boravku. Ne, u školi nisam klečao na kukuruzu ili dobivao packe šibom, ali mi je bilo muka odlaziti u nju.
 
Dok sam se meškoljio na neudobnoj stolici, zadubljen u misli, pitao sam se što sam skrivio da moram biti tamo.
 
U prvom razredu, učiteljica je bila nezadovoljna što pišem lijevom rukom. Srećom po mene, to su bili zadnji trzaji „normalizacije“ pisanja desnom rukom, te je učiteljica ubrzo odustala od nastojanja da me stavi u normalu.
 
Lako se čuditi prijašnjim zabludama, ali pitajmo se koje zablude sada prihvaćamo kao normalne. Ne samo u školstvu, već životu općenito.
 
 

Vježba nesmetanog pisanja

with No Comment vježbe pisanja

Vjetar, klavir, svjetiljka, most, šuma, kamen, loptica

„Vjetar, taj divni vjetar koji je danima prolazio razbarušenim vlasima kose, prestao je onoga trenutka kada se pojavio zvuk klavira. Ne znam koliko je to bilo do klavira ali ne samo što je vjetar stao, nego sam i ja posustao u svojoj jurnjavi. Svjetiljka, koju sam tražio u podrumu, ponovo mi je izašla iz vida, i nekako sam izgubio interes tražiti je. Klavir je preuzeo glavnu riječ i odveo me do mosta, onog starog, kojim vlakovi više ne prolaze, a tračnice nestaju u zelenilu.

Ogledavao sam se, čekajući trenutak prepoznavanja nepoznatog. I ugledao sam ga. Maleni kamen šiljastog vrha. Uzeo sam ga u ruku i zafitiljio, što sam jače mogao, u zrak. Kamen se u zraku pretvori u lopticu. Fijuk prerasta u tišinu. Klavir utihne. Nestane most. Nestane loptica. Ostane samo svjetiljka u mraku.“

Nasumice odaberi nekoliko riječi – odaberi ih slučajnim odabirom prsta u novinama ili knjizi, zamoli prijatelja da ti ih kaže, ili se osvrni oko sebe i zapiši ono što vidiš. Zatim piši. Bez promišljanja. Bez logičkog konstrukta. Dopusti da se riječi same pojave.

Nije važno kakvu ćeš priču dobiti, već u boljem povezivanju sa samim sobom.

Od toliko buka sa svih strana, s vremenom se dogodi da prestanemo sebe čuti.

Novogradiško glazbeno ljeto

with No Comment događanja

Hvala Gradskoj knjižnici Nova Gradiška na pozivu

Bilo je odlično gostovati na  Novogradiškom glazbenom ljetu, u sklopu Kulturno-umjetničkog kutka.

“Vanjski suradnik knjižnice Ognjen Livada održao je interaktivnu pričaonicu o čudesnim zgodama Letećeg Diska. Započeo je priču o Čudesnom Letećem Disku na koju su se djeca nadovezivala i dodavala svoje ideje te su tako zajedno stvorili jedinstvenu, nikad ispričanu priču.

Priču su upotpunili rekviziti koje je Ognjen donio sa sobom, nekoliko frizbija (letećih diskova) te košara za disk golf.

Zajedničkim snagama sastavili su košaru te su počeli s igrom.”

Tekst, slike i video preuzeti su sa stranica Gradske knjižnice Nova Gradiška. Hvala im još jednom 🙂

AlkemijaPeraHR-002-1600

Život je misterija

with No Comment promišljanja

Svatko o tome može imati viziju, ideju, misao, ali to sve ostaju puste tlapnje oko kojih se možemo natezati u nedogled, pokušavajući jedan drugoga uhvatiti na kovitlac pruge vlastitih misli, i osjećati uspjeh, jer smo, u vlastitoj nesigurnosti, uspjeli još jednu dušu prikloniti našem viđenju stvari.

Umjesto mlačenja prazne slame (koju dapače jako volim) pitam se: Što poduzimam sa svojim životom? U što ulažem svoje vrijeme? Čime hranim svoje misli? Što radim? Što promišljam? Kakve odnose imam sa sobom, bližnjima i svijetom? Jesam li zadovoljan? Što mogu bolje napraviti?

Život je misterija. Možda ćemo saznati nešto više o tome na kraju životnog puta. Možda ne.  Kakva god bila zadnja spoznaja, možemo se barem složiti da ovu priliku koju imamo, iskoristimo najbolje što možemo.

I zato, neka stranice našeg života pokažu, hoćemo li biti junaci naše priče ili ćemo tu čast prepustiti nekome drugome. 

AlkemijaPeraHR-001-1600

Divna je ta ljudskost

with No Comment promišljanja
Usred zvizdana u Jaski, ugledam čovjeka na podu.
 
Istog trena, poput uvježbane specijalne postrojbe zaustavljaju se tri auta iz kojih iskoce ljudi i krenu prema djedici na podu. Podignu ga, dodaju mu stap, vrecicu iz ducana, ponude prijevoz do doma.
 
Sve je bilo brizno, uskladjeno, usmjereno na pomoc. Djedica je dosao k sebi, odvezli ga doma a ostali nastavili svojim putem.
 
I kako kaže prijateljica Lilly:
“Toliko smo navikli na bezobzirnost da nam ljudskost predstavlja iznenađenje. A divna je ta ljudskost! Ispuni sve: i one koji pomažu i one kojima se pomaže i oni koji ju imaju priliku vidjeti.”
 
Živjele ljudskost!