Ljudi su iracionalna bića, jer od kuda bi mi inače mogla pasti na pamet ideja jedan dan u tjednu ne koristiti mobitel, laptop i tv (kao što radim nedjeljom).
Uglavnom, takvim nedjeljama nikada kraja.
Evo, npr. ove sam pročitao knjigu, naslikao sliku, prošetao psa, uokvirio sliku, slagao drva, objesio sliku na zid, brao medvjeđi luk i započeo čitati novu knjigu. Dok sam radio pesto od medvjeđeg luka čak sam razgovarao sa sinom. Jedva sam ga i prepoznao, pa kad je prije navršio 15 godina?!
Zatim sam iznova preslagivao drva, skinuo sliku, zakitao rupu i prefarbao zid, pri čemu sam razbio teglicu od pesta. Otišao sam u šumu, nabrao medvjeđi luk i napravio pesto. Opet sam htio prošetati psa ali ovom se nije dalo.
Htjedoh presložiti drva, ali iza kuće je pao mrkli mrak, pa sam krenuo usisavati, ali moji su preklinjali da je kasno i neka idem spavati.
Ali, kako zaspati kada ne znam što se dogodilo Svijetu taj dan?
Možda sam propustio baš onu reklamu koja mi donosi sretniji život ili propustio neku novu seriju? Na kraju, kako ću znati što je kolega s faksa jeo za ručak, i je li najbolja prijateljica iz osnovne uspjela skupiti par lajkova više od dan prije.
Imam toliko toga za nadoknaditi, a nemam ideju koliko je sati, jer sat postoji jedino u digitalnom obliku. No, kako kaže ona stara poslovica: „I to će proći“, tako će, srećom, i ovoj besanoj noći bez interneta doći kraj.
PS Ovo je pisano na staromodan način-olovkom po papiru, u gluho doba noći dok je mjesec zalazio za drugu smreku u nizu.
PTSP Prepisano u civilizirani, digitalni oblik, nakon primanja cjelodnevne infuzije podataka putem wi-fi-a i web preglednika.
Leave a Comment